Alojzije Variara je rođen 15. siječnja 1875. godine u Viarigiju u talijanskoj pokrajini Asti. Njegov otac Petar slušao je don Boscove propovijedi kad je ovaj u njihovoj župi držao pučke misije. Nakon misija doveo je svoga sina Alojzija u Valdocco da bi kod don Bosca nastavio školovanje.

Premda je sa svecem proveo samo četiri mjeseca njegov mu se lik duboko urezao u sjećanje. Kad je završio gimnaziju odlučio je postati salezijanac, pa je 17. kolovoza 1991. ušao u novicijat. Na studiju filozofije u Valsaliceu upoznao je don Andriju Beltramija koji ga je zadivio vedrinom kojom je podnosio svoju bolest. U Valsalice je 1894. iz Južne Amerike došao poznati misionar gubavaca, don Unia. Trebao je jednoga klerika koji bi radio s mladim gubavcima. Prijavilo se 188 dobrovoljaca, a on je izabrao upravo Alojzija kojega je 6. kolovoza 1894. poveo sa sobom u Agua de Dios. To mjesto je imalo 2000 stanovnika od kojih su 800 bili gubavci. Alojzije je od samog početka bio dobri duh leprozarija, a najviše su ga zavoljela djeca.  S mladima je organizirao veliki sastav limene glazbe koja je animirala blagdane i stvarala pozitivno ozračje za sve druge bolesnike. Kad je 1895. umro don Unia, bolnicu je vodio don Crippa, a Alojzije mu je pomagao kao klerik sve dok nije 1898. i on bio zaređen za svećenika. Ubrzo se pokazalo da je izvrstan duhovnik i uspješan graditelj. Dovršio je gradnju vrtića i konvikta „Don Unia“ koji je 1905. udomio 150 gubavaca beskućnika, osiguravši zdravijima mogućnost da izuče neki zanat i tako se ponovno uključe u društvo. U Agua de Diosu, blizu samostana sestara Božje providnosti, osnovano je Udruženje Marijinih kćeri. Bila je to grupa od dvije stotine djevojaka. On je bio njihov ispovjednik. Među njima je prepoznao neke koje su imale redovnički poziv. Tako je njegovom hrabrošću nastala jedinstvena zajednica u Crkvi – Družba koja je primala oboljele od gube. Nadahnjujući se na duhovnosti don Andrije Beltramija, razvio je salezijansku karizmu vedrog podnošenja bolesti i osnovao Kongregaciju „Kćeri Presvetih srdaca Isusa i Marije“, koja danas ima preko 600 redovnica. Pri osnivanju te kongregacije puno je pretrpio zbog nerazumijevanja ljudi i nekih poglavara, koji su ga više puta pokušavali udaljiti iz Aqua de Diosa, no on je, po uzoru na don Bosca, bio poslušan i uporan u svojim naumima. Na brojne klevete nije odgovarao. Ohrabrio ga je čak i don Rua iz Torina. Umro je daleko od svojih voljenih bolesnika, kako je to poslušnost zahtijevala. Počiva u Aqua de Diosu, u kapeli sestara koje je osnovao. Blaženim ga je proglasio Ivan Pavao II. 14. travnja 2002. Spomendan